Usred jezera rijeke Krke, nakon njezina mučnog proboja, smjestio se otočić i na njemu drevni samostan – Visovac. Gore beskrajni obzor, plavetnilo u koje se zabadaju sive klisure, kamen protkan zelenim krošnjama stabala, a u sredini glatka plavozelena površina vode s odsjajem vrba, čempresa i jablana.
Nije čudno da se na tom osamljenom otočiću začela spokojna , usrdna molitva tihih eremita i priprostih franjevaca, koji su stoljetnim marom oplemenili svoje obitavalište, davši mu za uzdanje pečat duhovnog blagostanja.Visovac, okružen mirnoćom i tišinom, kao da je stvoren za godinu kušnje, zato se novicijat od g. 1568., uz male prekide održava na njemu. Kroz novicijat je prošla legija mladih franjevaca, kasnijih župnika , lektora, skromne braće.
Sa sjeverne strane Visovca je prostrana župa Miljevci a sa južne strane otoka je župa Dubravice,blizu je i Plastovo a selo Rupe i Laškovica su malo više zapadno od otoka.Kamena visoravan Miljevaca s kamenim ogradama, danas sve više zašumljena, ispunja oko željno poigravanja tla… Skromno se tu živjelo i teško radilo… Pa ipak, dvije kamene crkve podignute su na temeljima starijih. Škola „Stjepan Radić“ i župnik nastoje oplemeniti novi naraštaj koji niče u zaseocima i koji obnavlja krsni zavjet podignutim križevima.



Crkva pri franjevačkom samostanu na Visovcu je hodočasnička crkva a ovdje se hodočasti drugog i petnaestog kolovoza u godini.Drugog kolovoza je blagdan Gospe od anđela a petnaestog kolovoza blagdan Velike Gospe.Za oba ova blagdana narod ovdje hodočasti iz svih obližnjih i daljih župa a za sve lipo opisati može uistinu samo osoba koja se tih blagdana tu nađe.

Visovačka Gospe tebi hvala
ti si sebi misto odabrala!